Jučer je danas bilo sutra.
Sutra će danas biti jučer.
ZVR! ZVR!
ZVR! ZVR!
- Halo?
- E, bok! Ja sam.
Šta radiš?
- Bavim se.
. . .
Alen: Jel' Hrvatska ima 20 ili 21-og biskupa?
Ivan: 20??? /reče s podsmijehom/
Alen: A nema svaka županija jednog?
Ivan: Evo, tu piše da u Hrvatskoj ima 14 crkvenih jedinica. Zagrebačka, Varaždinska, Križevačka...
Alen: Pa jesam ti rekao da je i Križevačka!
Ivan: Da, ali ona je grkokatolička.
Alen: Pa i rekao sam da je pravoslavna!
Ivan: /kroz smijeh/ Pa nije ti to isto! Grkokatolička i pravoslavna!
Alen: Šta nije? /pita u čuđenju/
Ivan: Pa ovo je grko - KATOLIČKA. Znači da su katolici.
Alen: /razmišlja... još razmišlja/ Pa da!
I oči mu se otvoriše.
BISER
Profesorica na satu politike i gospodarstva u gimnaziji
tumači poduzetništvo te rizik toga posla.
Preko rizika i stečaja dolazi do otplaćivanja duga,
odnosno njegova namirivanja te spomene pojam vjerovnika.
Učenik: Profesorice, a tko su to vjerovnici?
Prof: Vjerovnici? To su svi
oni kojima nešto duguješ.
Vjerovnici su oni koji posuđuju novac
i njima taj novac duguješ.
Učenik: Aha... /kao, sad mu je jasno/
Prof: Kada tvoji roditelji u banci dignu
kredit, tko je onda vjerovnik? Banka
ili roditelji?
Učenik: Pa roditelji!
Nije fer igrat' skrivača sa slonom. Nije fer prema slonu.
Za ljubitelje šala i smicalica nema boljeg datuma od 1. travnja.
UPOZORENJE - ovo uopće nije smiješno
Velik broj ljudi misli da je prvi april nepodnošljiva tradicija i žele da to prestane, ali ima onih koji vole humor, šale i smicalice i oni se ne žele odreći tog običaja. Upravo oni ovu tradiciju održavaju na životu – izjavio je Alex Boese, kustos Muzeja smicalica u San Diegu.
Ipak, u posljednjih nekoliko godina obilježavanje prvog aprila u zapadnim zemljama u opadanju je, barem na individualnoj razini. Njih su zamijenile velike šale masovnih medija.
Podrijetlo ove tradicije obavijeno je velom misterije, tvrde stručnjaci. Najpopularnija je teorija da je do nje došlo u Francuskoj oko 1500. godine promjenom kalendara koja je početak godine premjestila iz ožujka (ili travnja) u siječanj. Međutim, glas o promjeni kalendara sporo je putovala, pogotovo u ruralna područja gdje su ljudi i dalje početak godine slavili u kasno u ožujku ili početkom travnja. Ljude koji su nastavili sa starim običajem počelo se nazivati "travanjskim budalama".
Boese, koji je proučavao podrijetlo ovog običaja, ne slaže se s tom interpretacijom zbog toga što je dan kad su stari Francuzi slavili početak godine zapravo bio Uskrs i nije bio direktno povezan s travnjem.
Boese vjeruje kako je običaj nastao iz starog europskog festivala obnove, čiji su obavezni dio programa bile upravo šale i smicalice, a koji se slavio početkom travnja, piše National Geographic.
Bio jednom jedan samostan u kojem je vladala stroga disciplina. Poštivajući zavjet šutnje nikome nije bilo dozvoljeno da govori. Ali, postojala je jedna iznimka. Svakih deset godina redovnicima je bilo dozvoljeno da progovore u dvije riječi. Nakon što je proveo prvih deset godina u samostanu, jedan redovnik je došao do predstojnika samostana. "Prošlo je deset godina," kaže predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?"
"Krevet... tvrd..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Deset godina kasnije, redovnik se vratio predstojniku samostana. "Prošlo je još deset godina," reče predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?"
"Hrana... neukusna..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Još je deset godina prošlo i redovnik se ponovno susreo s predstojnikom samostana koji ga upita: "Koje dvije riječi želiš izreći nakon ovih deset godina?"
"Ja... odustajem!" reče redovnik.
"Pa, razumijem i zašto," odgovori predstojnik samostana. "Kad stalno nešto prigovaraš."
Na sudu
- Zašto ste motikom razbili izlog pekare?
- Zato jer su me učili da nema kruha bez motike!
Golotinja na Braču
Pita naturistica ugostitelja na Braču:
- Šta me gledaš ko da nisi nikad vidio golu žensku?
- Ma gledan otkud ćeš izvodit šolde za platit!
Omiljeni grad
Koji je grad omiljen Zagorcima?
- Vinograd
Doček
- Kaj je rekla tvoja zakonita kad si prošli put opet došel doma ujutro?
- Zaprav niš, a ova dva zuba sam i onak moral izvaditi.
Zemlja
Pita mali Mujica tatu:
- Tata, zašto se Zemlja okreće?
Mujo se malo zamisli pa kaže:
- Kako okreće? Slušaj mali, da ti slučajno nisi našao
onu moju rakiju?
Križanje sa semaforom.
Kuca Ciganka sa bebom u naručju vozaču na prozor: "Če da mi daš 5 kuna za dete?"
Vozač joj da 5 kuna.
Opet ona kuca na prozor.
Pita vozač: "Pa šta je sad? Dao sam ti 5 kuna!"
Ona ce njemu: "Pa da ti dam dete!"
Uđe Mujo u banku i traži da mu isplate 200 eura.
Službenik pripremi novac, pruži mu formular:
- Potpišite ovdje...
- Neću ja ništa potpisivati.
- ?! ... Ali bez potpisa nema isplate.
- Ne mere, jel ? Odo onda ja u drugu banku.
Pređe ti Mujo preko puta u drugu banku.
- Dajte mi 200 eura.
- Evo, potpišite ovdje...
- Neću ti ja ništa potpisivati. Babo mi je rek'o da ništa ne potpisujem.
- ?! ... Jeste li vi Bosanac ?
- Jašta!!!
Službenik uzme čekić ispod šaltera i mazne Muju po glavi i naredi:
- POTPIŠI OVDJE!!!
Potpiše Mujo.
Izvolite. 50, 100, 150, 200.
Izađe Mujo i sretne službenika iz prve banke.
- I? Jeste li dobili pare?
- Da.
- Bez potpisa???
- Jok, potpis'o.
- Pa, što niste kod mene potpisali?!
- Eee, pa niste mi objasnili...
Ustajem u 5,30 sati. Slijedi obavezna tjelovježba od najmanje 30 minuta.
Doručak je dosta obilan. Radim od 7 do 13,30 sati, ne dulje.
Sredina dana za mene je nešto posebno. Ručak je standardan, ni prevelik, ni premalen. Uvijek ima nešto jušno ili kašasto.
Slijede kraća šetnja i odmor. Volim prileći, ali ni u tome ne pretjerujem.
Posla se ponovno hvatam od 16 sati, pa do 17 i 30.
Pospremim radno mjesto i napravim si plan za sutra. Uvijek znam kad ću početi i što ću raditi sutradan.
Predvečer ispunim nekom "svojom" aktivnošću, kako me kada volja (sport ili brza šetnja). Može i neki hobi.
Rado sam u vrtu. Volim prirodu, svjež zrak. Večera je svakako između 19 i 19,30. Odgovara mi laganiji obrok. Zatim se posvetim sebi, nekoj vrsti duhovnog razvoja; popričam s nekim, pozitivno razmišljam, ponekad nešto pročitam.
Ne volim blebetanja, mrzim ogovaranja ("što je tko učinio", "tko je s kim u klapi" i sl.).
Prije počinka - šetnja. Liježem u 22,30 sati (svjetlo gasim 15 minuta potom).
Meni odgovara ta urednost ritma, a drugima možda ne. Živim kao po nekom planu. S nadređenima dobro surađujem. Znam svoje "mjesto".
I osjećam neku sigurnost na njemu. Ne pijem, ne trošim novce na bilo što, ne pušim...
Mateo
P.S. Ovdje sam dugo. Bude li sve po planu, nadam se nagradnom dopustu za Božić.
No1
Na godišnjem susretu misionara franjevac ponosno reče isusovcu: "Ove sam godine krstio 328 novorođenčadi."
Isusovac odvrati: "Nije loše, ja sam ove godine obratio samo plemenskog poglavicu i vrača."
No2
Poznatom propovjedniku pozlilo. Nakon temeljitog pregleda liječnik ga uputi i psihijatru. "Govorite li u snu?" - upita psihijatar.
"Ne, ja samo govorim dok drugi spavaju." - odgovori propovjednik.
No3
Apostolski nuncij u Parizu jednom je za vrijeme svečanog ručka sjedio pored neke uvažene gospođe koja je bila previše razgolićena.
Kad je na stol doneseno voće, on uze jabuku i pruži je gospođi.
Na njen upitan pogled reče: "Gospođo, samo uzmite. Eva je opazila da je gola tek kad je pojela jabuku."
No4
U prepunom tramvaju sjedi svećenik i čita. Iza njegovih leđa jedan čovjek reče drugomu: "Kad bih ja imao bedastog sina, poslao bih ga da postane svećenik." Svećenik se okrene, pogleda čovjeka i reče:
"Vidim da po tom pitanju imate drugačije mišljenje od Vašega oca."
No5
Ivice, nabroji Deset zapovijedi ne moraš po redu.
- Osma, prva, peta, deseta, treća, četvrta, deveta, druga, sedma, šesta.
Otišli Stipe Mesić i Vladimir Šeks sa suprugama na svečanu večeru u Bijelu kuću koju je upriličio George Bush.
Poslije aperitiva i kratkog govora u salonu, domaćica ih sve pozove u blagovaonicu za večeru.
Kad tamo zlatni pribor za jelo i zlatni tanjuri.
Nisu još ni sjeli kako treba, a Šeks već maznuo jedan veliki tanjur i stavio ga ispod košulje.
Vidjela to gđa. Milka, pa kaže Stipi: -Stipe, eno ga Šeks maznuo zlatni tanjur. Hoću i ja jedan!
Stipe se počne vaditi: - Ja da kradem tanjure po Bijeloj kući?
Hajde, molim te...
Milka ni da čuje: -Hoću jedan tanjur, pojest će mi Ankica živce kada se vratimo u Hrvatsku.
Razmišlja Stipe, što će, nema mu druge nego da i on mazne jedan tanjur.
Ustaje, zamoli nazočne za malo pozornosti i počne:
- Cijenjeni uzvanici, možda vi to neznate, ali ja sam prije nego što sam postao političar i predsjednik Hrvatske bio mađioničar.
Prisutni se iznenađeno pogledaju, a Stipe nastavlja: -Sada ću izvesti jedan od mojih omiljenih trikova.
Uzme jedan zlatni tanjur sa stola i nonšalantno ga stavi ispod košulje.
U blagovaonici muk, Stipe se miran zakopčava i kaže: -A sada molim vas, pogodite gdje je tanjur?
Svi upere prst u njega, a Stipe će šaljivo uz lagano uzdignutu obrvu:
-A ne. Kod Šeksa je.